Milovan Bjelica, predsjednik Opštinskog odbora SDS Sokolac, otvorenim pismom uputio je čestitku svim članovima, osnivačima, rukovodstvu i simpatizerima SDS-a, povodom krsne slave Svetog Petra i Pavla – Petrovdana i 35. rođendana ove stranke.

Pismo Milovana Bjelice prenosimo u cijelosti:

“Srpsku demokratsku stranku su osnovali oni koji su shvatali važnost istorijskog trenutka. Oni koji su bili svjesni sebe i svijeta oko sebe.

Bili su to ljudi koji su posmatrali svijet onim sudbonosnim Njegoševim “sa čim ćemo izać pred Miloša i druge srpske vitezove”. Tako su gledali, tako su živjeli i tako su stvarali.

Zato nije SDS izabrao Petrovdan za svoju slavu nego je Petrovdanska lila izabrala Srpsku demokratsku stranku.

Sveti Apostol Pavle u svojoj poslanici Јevrejima bogomudro savjetuje hrišćane da se svagda sa ljubavlju i pobožnošću molitveno sjećaju svojih učitelja u vjeri i onih koji su im nadahnuti Duhom Svetim propovjedali riječ Spasenja.

Srpska demokratska stranka mora da se sjeća svojih učitelja, svojih osnivača. Mora da u mislima ima pouke i djela koja su nadahnula najumnije i najviđenije Srbe u tadašnjoj Bosni i Hercegovini da krenu u osnivanje jedne stranke koja će biti i ostati i srpska i demokratska.

Nema u srpskim zemljama ni veće ni važnije ni demokratskije stranke.

Čini mi se da nedovoljno ističemo ono što imamo, što bi drugi ukivali u zvijezde, da imaju. Srpska demokratska stranka stvorila je dvije republike, Republiku Srpsku Krajinu i Republiku Srpsku.

Ludilo i zlo koje se nadvilo nad bivšu državu tražilo je istinske lidere. Tražilo je ljude odvažne i spremne da povedu i sačuvaju svoj narod.

Srpski narod zapadno od Drine nije pošao za kultom vođe, za osobom koju odlikuje narcisoidnost. U vremenu u kojem je tadašnja država upala u neki trans, Srbi Krajina su slušali dr Јovana Raškovića.

Njega su vidjeli kao svog zaštitnika i lidera. I zaista, taj upečatljivi narodni tribun je to povjerenje i opravdao. Najbolji sažetak tog povjerenja je ona, nikada dovoljno puta ponovljena rečenica „Јa nisam vaš vođa, nego sluga!“

Osnivači Srpske demokratske stranke od Raškovića i Karadžića, preko Koljevića, Buhe, Ekmečića, Najdanovića, Leovca i drugih stali su u službu svog naroda. Bili su to uspješni i ostvareni ljudi, ljudi od ugleda i integriteta.

Napadima na Srpsku demokratsku stranku, spolja od takozvane međunarodne zajednice, a iznutra od strane lakomih i pokvarenih, došlo je do stagnacije i opadanja.

Silne smjene, zabrane, sankcije i protjerivanje iz javnog i društvenog života uništili bi svaku organizaciju, Srpsku demokratsku stranku nisu mogli ni tada ni sada.

Opadanje Srpske demokratske stranke istovremeno je opadanje i urušavanje demokratije u Republici Srpskoj.

Ovdje u ostatku ostataka našeg naroda Zapadno od Drine, kako je to formulisao Ekmečić, u onome što je preostalo od Krajine, to urušavanje SDS, a time i demokratije je najizraženije.

Otpadali su razni tokom godina, neki su bili predsjednici stranke, neki kandidati, neki poslanici. Potom su pljuvali na sve što ih je profilisalo i stvorilo, a pristajali uz ono što je uništavalo i unižavalo narod i Republiku.

Bože Gospode, kako li je Krajina od Ćaće Krajine gotovo došla do ćacija i ćacilenda?

Nemojte časni ljudi Banjaluke i Krajine da dopustite da izgubimo demokratiju, da nam nestane Srpska demokratska stranka. Јa znam da ovdje i te kako živi duh Ćaće od Krajine, da Koljević bdi i opominje da se taj duh probudi.

Obnovimo sebe, svoj demokratski duh i Srpsku demokratsku stranku.

Ne moram ovdje vama da govorim da je to ugaoni kamen Republike Srpske i simbol naše slobode.

Kako je to rekao naš prvi predsjednik i osnivač:

“Stranka kao što je naša mora se stalno preispitivati, i stalno preporađati, i tako preporođena predstavljati svome narodu. Ne radi se toliko o preporodu u personalnom pogledu, koliko u pogledu ponašanja, taktike i rada koji se ulaže. Strategija se ne sme mijenjati bez promjene svih drugih uslova. Mi dobro znamo šta naš narod hoće: on hoće državu, demokratiju sa nešto više discipline nego što mi imamo, Srpstvo, slobodu, ujedinjenje.”

Petrovdanska lila Srpske demokratske stranke je zapaljena prije 35 godina i goreće dok ima Republike Srpske.

Neka Bog poživi srpski narod, srpske zemlje i Srpsku demokratsku stranku na mnogaja ljeta”.