Teatralno, baš kako smo i navikli od sarajevskih “glumaca”, nosili oni naziv ratni ili ne, danas je izvedena predstava za javnost.
Sa bušilicama, testerama i “jakim” momcima, a i ženama, srušena je tabla “Dobro došli! Grad Istočno Sarajevo. Grad 157 000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo”.
Sa činom rušenja pohvalila se prva “građanka” Sarajeva, gradonačelnica Benjamina Karić kojoj je najviše i zasmetala tabla ili bolje reći istina koja se već tri decenije pokušava prikriti. Napisala je “uvažena” gradonačelnica da, kako kaže, sramotne table više nema.
Sramotne table više nema! pic.twitter.com/sJVgbpNu6Q
— Benjamina Karić (@BenjaminaKaric) July 13, 2023
Nema na jednom mjestu koje Sarajevo hoće da uzurpira, ali ima na drugih pet ulaza gdje se nisu kantonalne sarajevske vlasti usudile da priđu sa bušilicama i testerama. Jasno je političkom Sarajevu, a i gradonačelnici da su table iz Istočnog Sarajeva otvorile pandorinu kutiju i da sve više i više posjetilaca postavlja logično pitanje zašto Srba više nema u Sarajevu, gdje su bili većinski narod i zašto ih gradonačelnica i Sarajlije zovu građanima na mjestima gdje su pobijeni srpski civili, izvedeni iz svojih domova ili radnih mjesta?
Baš kao u Draškovićevom romanu “Nož”, kada je “Hrvatsko cvijeće”, za vrijeme Drugog svijetskog rata, pomjeralo srpsku među, danas je Sarajevo isto to uradilo i pokazalo na koji način želi da se obračunava sa prognanim sarajevskim Srbima. Tuđa imovina, u ovom slučaju srpska, mora biti vraćena, poručuje gradonačelnik Istočnog Sarajeva. Ljubiša Ćosić za 369portal kaže da je ovo i jasna poruka koju su danas poslale komšije.
“Kada hoćete da pomjerate neku među, red je da se pozove komšija sa kim se graničite. Gradonačelnica Sarajeva to nije uradila, već je bez bilo kakve saglasnosti i konsultacije sama uzela u svoje ruke pravo da sruši ono što je srpsko. Taj čin nije nikakav drugačiji, već poruka mržnje upućena nama koji smo protjerani iz našeg grada i koji smo sa mukom izgradili naše Srpsko – Istočno Sarajevo. Ovo danas nije poruka suživota i saradnje, ovo je jasna poruka Srbima, ista ona kao i devedesetih godina” – izjavio je Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva za 369portal.
Tabla koja je stajala sa natpisom “Dobro došli u Republiku Srpsku” bila je na istom mjestu već 20 godina, ali sarajevski geometri nisu tada mjerili, mada je i ona političkom Sarajevu i benjaminama smetala. Da svako zlo ima i svoje dobro uvjeren je i aktuelni ministar bezbjednosti BiH i lider DNS-a Nenad Nešić. Kaže da je dobro što se Sarajevo drži entiteske linije.
“Drago mi je što su tablu uklonili, jer to pokazuje neophodnost utvrđivanja entitetske linije između Republike Srpske i Federacije BiH. Na ovaj način su priznali da linija postoji i da se svi moramo držati entitetske linije. Očekujem od Ćosića i vlasti Republike Srpske da nadležna komisija utvrdi entitetsku liniju i da tabla bude ponovo postavljena na području grada Istočno Sarajevo. Smatram da tabla sa tim podacima samo može da doprinese pomirenju, a nikako novim sukobima” – izjavio je Nenad Nešić, ministar bezbjednosti BiH i lider DNS-a.
Da je nemoguće da se ospori 157 000 činjenica jasan je i narodni poslanik Demos-a iz Istočnog Sarajeva Aco Stanišić. Pita otkada je način rada institucija nenajavljeno i teatralno rušenje i uništavanje nečije imovine, bez davanja prilike da reaguje na to i eventualno dokaže da su institucije koje bi da ruše u krivu. Imao je i poruku i za gradonačelnicu.
“Mlada Benjamina, koja je nedavno u Sarajevu ugostila potpredsjednika tzv. vlade Kosova, koju BiH, u kojoj je ona gradonačelnik, ne priznaje. Možda Benjamina nije podnijela pritisak `slave`, pa više ne zna ni ko je, ni šta je, ni koga predstavlja, niti kako treba da funkcionišu institucije. Karićeva mora da zna da joj 157.000 sarajevskih Srba koji su napustili svoje domove neće zaboraviti, niti oprostiti ovaj čin i izjave, jer toliko duguju svima onima koji nisu uspjeli živi da izađu iz Sarajeva, niti će joj oprostiti iko ko je otišao sa svog ognjišta i nikada mu se više neće vratiti, zbog nje i sličnih njoj. “- izjavio je Aco Stanišić, narodni poslanik Demos-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Nisu imuni ostali na vandalski čin ni predstavnici udruženja proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata. Svima je jasno da Sarajevo pokušava da istraje u zataškavanju, mijenjaju teza i činjenica o stvarnoj istini rata i progonu, ali i o ubistvima Srba.
“Nekome smeta istina da je iz Sarajeva protjeran toliki broj Srba. Neko to ne može da gleda, neće da prizna tu istinu i namjerno uklanja tablu da onaj ko prolazi kroz tu teritoriju, a nije sa ovih prostora, to ne vidi”- rekla je Božica Živković Rajilić, predsjednik Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske.
“Nažalost, ovakav čin nije ništa novo. Ovo je u posljednje vrijeme postala ustaljena praksa, posebno u okolini Sarajeva, gdje se skrnave brojna srpska obilježja i natpisi koji samo govore istinu i nikoga ne vrijeđaju. Bez obzira na ovakve i slične pokušaje, istina o stradanju Srba u Sarajevu, ali i brojnim drugim stratištima na području BiH tokom proteklog rata ne može sakriti. Nikakvo uklanjanje table ili bilo kojih drugih spomenika ne može osporiti činjenicu da su Srbi u Sarajevu tokom rata stradali u ogromnom broju, a da ih je nakon rata 157.000 moralo napustiti svoja vjekovna ognjišta”- rekao je Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske.
Sarajevo nije samo srušilo istinu koja je bila na tabli, danas je i protjeralo i srpske studente iz Sarajeva. Ispolitizovani studenti Fakulteta kriminalistike, kriminologije i sigurnosnih studija Univerziteta u Sarajevu danas je na ulici zatražilo da Fakultet izbaci dvije Srpkinje koje su iskazale na društvenim mrežama svoj nacionalni osjećaj. Fakulte, kako saznajemo, nije imao elemenata da ispuni zahtjev pobunjenicima, ali svakako studentkinje iz Republike Srpske primile su poruku koje je Sarajevo poslalo, akademska zajednica i budući kriminolozi, tako da prema svemu sudeći, neće nastaviti svoje školovanje u federalnom Sarajevu i tamo gdje se poziva na njihov linč i obaraju table sa istinom o sudbini 157 000 sarajevskih Srbima.
Autor: Sonja Danojlić Jovanović