Film „Heroji Halijarda“ Radoša Bajića, najveći je uspjeh ovogodišnjeg „Sarajevo film festivala“. Godinama unazad, ako ne i decenijama, nijedno ostvarenje na ovim prostorima nije privuklo toliku pažnju medija, političara i komentatora opšte prakse, a činjenica da je prikazan samo trejler još nezavršenog filma, ponajviše govori o sposobnosti kreatora kampanje da se od ničega napravi publicitet.

Iako podsjeća na naslov iz rubrike „Vjerovali ili ne“, kreator ove savršene kampanje nije niko drugi nego Benjamina Karić, gradonačelnica nekada multietničkog Sarajeva.

Da Benjamina nije zatražila ostavke odgovornih u SFF, zbog kako je tvrdila „širenja četničke propagande“ uz riječi da je „Draža Mihailović presuđeni ratni zločinac, a da u su pokušaji rehabilitacije četničkog pokreta u Sarajevu nedopustivi“, „Heroje Halijarda“ niko ne bi ni pomenuo.

Ovako, kao dobrovoljni portparol samog filma, napravila je lančanu reakciju.

Iako bismo, barem na osnovu izjava Benjamine Karić, mogli lako da pomislimo da prezire Srbe i sve što ima predznak srpsko, treba biti oprezan i sagledati stvari iz još jednog ugla.

Naime, za poznavaoce prilika u selu Hajvazi u Istočnoj Bosni odakle Benjaminin suprug Alen vodi porijeklo, Karići su u Drugom svjetskom ratu bili ugledna četnička porodica. Edhem Karić, četnik u odredu Brana Boškovića, deda je Banjamininog muža, a još njegova četiri bliska rođaka, bili su pripadnici pokreta Draže Mihailovića. Edhemov brat od strica, Ato Karić, zbog pripadnosti pokretu, preživio je i atentat 1970. godine, zato što je u ratu jednog muslimana, koji je sprovodio Srbe u Jasenovac, predao četnicima. I danas, nakon mnogo decenija od rata, Karići i Boškovići se „rođakaju“.

Medijski poznavaoci bi rekli da je Benjaminin ispad slučajno izazvao medije, dok bi zlobnici možda posumnjali da je gradonačelnica iz privatnih razloga smišljeno sve pokrenula, jer se u „Herojima Halijarda“ nigde ne pominju dede Edhem i Ato, koji su možda i sami spasili pokojeg američkog pilota, a Radoš Bajić ih vjerovatno izostavio.

Takođe, njeno zalaganje za podizanje spomenika kralju Stefanu Tvrtku I Kotromaniću, krunisanom u Mileševi, na grobu Svetog Save, govori da Benjamina, bez obzira na zapaljive izjave protiv Srba, u praksi ipak poštuje i cijeni srpsku istoriju i kulturu.

Tako da Benjaminu ne treba osuđivati niti joj prišivati neke, ne daj Bože, antisrpske emocije. Nego kad je vidimo, tiho i diskretno na uvce zapjevati: “Šta se ono kod Benjamine sjaji, njenom rodu kokarda na glavi”.

Autor: profesor Pavle Govedarica, Banja Luka