Kažu da će Dino Merlin zaraditi 3-4 miliona evra od koncerata u Beogradu.

Rasprodao tri Arene i zakazao četvrti koncert.

Aferim!

Nisu problem tri Arene, jer u Srbiji danas živi nacionalno neosvješćenog i mazohističnog naroda da se mogu napuniti 333 Arene. Da beogradskoj Areni nije problem klicati svojim dušmanima dokazao je Šreder prije nekoliko godina. Problem je u nama, zaostalim, netolerantnim, primitivnim Srbima kojima sve smeta.

Ići na koncert čovjeku koji je govorio najodvratnije stvari o Srbima, pjevao na uvce Ramizu Delaliću, Ismetu Bajramoviću, Juki Prazini, koji je pjevao o Aliji Izetbegoviću… to je posebna vrsta bolesti i patologije koja je uzela maha među ovim narodom.

Ima Beograd tu jugoromantičarsku crtu koju pokušava opravdati stavom da je on metropola otvorena za svakoga. Zato Beograđanima svako sarajevsko govno miriše na ćevap, sve ih podsjeća na Vučka, olimpijadu, Nadrealiste, Čolu, Bregu, na zemlju u kojoj smo svi bili raja i u kojoj je svako mogao slobodno spavati na klupi. Pa i danas mnogi spavaju na klupi, ali nismo više raja. U tome je caka, valjda…

Kad spomenuh Nadrealiste, sjetih se dr Nela Karajlića. On danas, trideset godina nakon rata, u rodni grad Sarajevo ne može da dođe u svoj stan, kamoli da napravi koncert u Zetri. Zašto? Zato što je bio papak, što je pjevao da voli Radovana i što je “izd'o raju”. Sarajevo i Zagreb još uvijek pamte.

A, Srbi… Oni su još prije 20 godina zaboravili da je iz Sarajeva protjerano 150 000 Srba, iz Hrvatske pola miliona. Zaboravili su mnogi da je posle Beograda, Sarajevo bilo drugi najveći grad u kome žive Srbi.

Nemojte se iznenaditi ako Beograd uskoro ugosti Tompsona. Beograd je svijet. Beograd širi ruke svima, osim srpskim izbjeglicama iz Krajine kojima je avgusta 1995. spustio rampu usmjeravajući ih ka ostatku Srbije.

Ovaj tekst nemojte shvatiti kao apel da se Dini zabrani dolazak u Srbiju. Neka Dine, neka pjeva. Ima kome.

Ovaj tekst govori o nama.

I zato, zapjevajte Beograđani svi u glas o svom zemljaku Aliji Živkoviću.

Izvor: Despotovina