Ustavni sud BiH je za Srbe donosio sporne, a za Bošnjake državotvorne odluke i “gazio” po Republici Srpskoj kada bi se god ukazala prilika, napisao je novinar Gvozden Šarac u kolumni za RTRS.

Kolumnu prenosimo u cijelosti:

Mnogo toga rečeno je o Ustavnom sudu BiH, na nešto ću podsjetiti a kasnije nešto i dodati. Znamo da je donosio za Srbe sporne, a za Bošnjake državotvorne odluke, da je “gazio” po Republici Srpskoj kada bi se god ukazala prilika čitaj apelacija, da se pretvorio u substituciju OHR-u, na opštu radost i veselje bošnjačke, političke elite.

Prvo su Republici Srpskoj “uskratili” pravo na grb, himnu, zastavu, potom su sa tabli i putokaza ali ne iz srca i duše “izbrisali” odrednicu srpsko iz naziva više opština u Republici Srpskoj.

“Osokoljeni” mlakom reakcijom i blagonaklonošću većine sudija, bošnjački političari idu korak dalje i “udaraju” gdje najviše boli, na Dan Republike. Јavnost zna da su dvojica srpskih sudija Zlatko Knežević i Miodrag Simović bili protiv pokušaja brisanja rođendana Srpske. Nedovoljno, jer troje stranih, bošnjačke i hrvatske sudije donose formalno legitimnu odluku, baziranu na principu većinskog donošenja. Očekivalo je političko Sarajevo, zapadnoevropske i američka ambasada u BiH da će Srbi progutati tu “knedlu” ali avaj. Zvanična Banjaluka i sav narod, od Novog Grada do Trebinja još jače i snažnije poče da ljubi Srpsku i slavi Dan Republike, 9. januara.

Kako nisu uspjeli da je /Republiku Srpsku/ uruše na identitetskom nivou zbog snažne svijesti onih koji su je stvarali i krvlju odbranili, osmišljen je projekat (a možemo da pretpostavimo i gdje) da se Srpska učini praznom ljušturom. Opet na “mig” bošnjačkih političara, Ustavni sud BiH ne dozvoljava Srpskoj da svoju zemlju uknjiži na sebe već na BiH.

Dvojica srpskih sudija su ponovo bila protiv, pitam se koji je smisao da uopšte sjede u tom Sudu kada udruženi Bošnjaci, Hrvati i strane sudije mogu donijeti bilo kakvu odluku koja se tiče Republike Srpske i Srba. Mogu, recimo da nam zabrane da školujemo djecu ako Bošnjaci procjene da je Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske štetan po njihov nacionalni interes. I da moramo reći, i takva bi odluka bila bi legitimna jer je donio Ustavni sud BiH a njegova se ne poriče, jel tako?

Da smo u normalnoj i naprednoj državi, naseljenoj samo jednim istinoljubivim narodom, koji je iznjedrio “pravne veličine” dostojne Ustavnog suda koji ne mora da vodi računa o nečijem nacionalnom ponosu, e tada ne bih trošio ni riječi na odluke Ustavnog suda BiH. Ali, prosto nije tako. Em, živimo u haotičnoj nazovi državi, em je nastanjuju tri, a ne jedan narod plus “preostali”, em u Ustavnom sudu sjede “pravne veličine” koje su zanat “pekle” u vodećoj stranci u Bošnjaka.

Da, nije tajna da su Mirsad Ćeman i Seada Palavrić, do imenovanja u Ustavni sud bili “vedete” SDA kao poslanici u PS BiH i javni promoteri ideja partije koja zamišlja BiH bez Republike Srpske. E tu dolazimo do dodatka priči o Ustavnom sudu.

Seadu Palavrić upoznao sam, službeno dok je još bila visoka zvaničnica SDA. Godina je 2002., kao novinar BHRT-a radio sam temu o mogućoj demilitarizaciji BiH, ideji koju je tada promovisao SNSD. Tražio sam reakciju. U SDA su rekli da će mi sagovornik biti gospođa Palavrić. Izjavu smo snimali u prostorijama te stranke. Nakon upoznavanja, snimatelj, (neću mu navoditi ime da ne bi imao neprijatnosti) pitao je Seadu Palavrić šta misli o ideji demilitarizacije. Pamtim šta je rekla… Dragi… (ime snimatelja) mi na to ne smijemo nipošto da pristanemo. Hrvati imaju Hrvatsku, Srbi Srbiju,a mi ne smijemo ostati bez vojske, pa znaš…(ime snimatelja) šta su nam uradili “papci” s brda u proteklom ratu, mi bez pušaka ne smijemo ostati. Kraj citata.

Moj kolega snimatelj, inače čovjek vedrog duha i sklon šali, dobacio je Seadi i rukom pokazao u pravcu mene…eto ti jednog papka s brda, sjedi preko puta tebe. Majko mila, kako je u tim trenucima mijenjala boju lica, zacrveni se pa ublijedi. Pokušavam da je smirim jer vidim ženi loše, kažem da se ne obazirem na to što je rekla, da smo došli da snimimo izjavu i da ćemo to uraditi. A u sebi zadržim zahvalnost Seadi što se u neznanju, valjda misleći da samo Bošnjaci rade na državnoj TV, “ogolila” i priznala šta njena stranka zapravo misli o Srbima i Republici Srpskoj.

Događaj ili preciznije novinarsku anegdotu nisam, niti ću zaboraviti. Nisam imao namjeru da je ističem da Seada Palavrić danas ne dijeli pravdu, učestvuje u donošenju odluka koje utiču na svačiji život u BiH, indirektno.

Sve se desilo kao što napisah 2002. godine. Seada Palavrić tada je bila visoka zvaničnica SDA, o Srbima govorila je kao “papcima sa brda”, a njeno iskreno kazivanje o potrebi postojanja vojske za Bošnjake nije daleko od izjave Bakira Izetbegovića… oružje za ne daj Bože.

Danas, Seada Palavrić, sa kolegom Mirsadom Ćemanom sjedi u Ustavnom sudu BiH, o Srbima govori kroz odluke kojima nam je oduzet grb, zastava, himna pa i Dan Republike, učestvovala je i u odluci o preknjižavanju zemljišta u Srpskoj na BiH.

Ima li razlike između Seade, visokog zvaničnika SDA i Seade obučene u sudijsku togu? Ima, itekako. Seada SDA skoro 20 godina je mlađa od imenjakinje u Ustavnom sudu. A za isti taj period “bogatiji” smo za iskustvo sinhronizovanog djelovanja SDA i US BiH prema Republici Srpskoj. Pametnom dovoljno.

Ako kojim slučajem neustavnim ocjene i ovo moje skromno pisanije, nije neka šteta. Neće biti ni prva, a ni posljednja odluka Ustavnog suda BiH koja se ne provodi, a to je već problem onih koji donose takve odluke, a ne srpskog naroda, kojem jedna Švajcarkinja, Njemica, i jedan Albanac, te po dvoje Bošnjaka i Hrvata pokušavaju da oduzmu identitet i tapiju da žive na svome u BiH.

Izvor: RTRS