Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Jošanici je živjelo 327 stanovnika, a nacionalnu strukturu činili su Srbi, njih 162 /49,5 odsto/ i muslimani – 165 /50,5 odsto/. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, u Jošanici je živjelo 106 stanovnika, a nacionalnu strukturu činili su Srbi, njih 94 /88,7 odsto/, Bošnjaci – 11 /10,4 odsto/ i ostali – jedan /0,9 odsto/.

Mjesna zajednica Jošanica bila je sastavljena od više sela, a smještena je u sjevernom dijelu opštine Foča. O prijeratnim prilikama, odnosno životu na teritoriji ove lokalne zajednice, a samim tim i u ̴Jošanici, Dušanka Višnjić Lalović, koja je kao 17-godišnjakinja preživjela zločin u ovom fočanskom selu, kaže da do početka ratnih dejstva niko od njene generacije nije mogao ni pretpostaviti da će početi rat.

“Ljudi u Foči su bili složni, međusobno smo se družili bez obzira na nacionalnost. Da će se desiti rat u mom gradu i da ću doživjeti pokolj u Jošanici, kakav sam doživjela, nisam mogla zamisliti ni u najstrašnijim i najluđim snovima”- ispričala je ona.

NIŠTA IM NIJE SVETO, KAO PO OBIČAJU MUSLIMANI NAPADAJU UOČI KRSNIH SLAVA

U Atlasu zločina nad Srbima u toku Odbrambeno-otadžbinskog rata I, izdanje Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, navodi se da je napadu na Jošanicu prethodila reorganizacija u redovima takozvane Armije BiH na ovom području, što je umnogome uticalo na samu akciju.

Detalje je u svjedočenju iznio Ibro Mehović, bivši pripadnik takozvane Armije BiH i poslijeratni zaposlenik Vojske Federacije BiH koji kaže da je u decembru 1992. godine, od komandanta Prve drinske brigade i nakon ras̴formiranja kriznog štaba u Goraždu došlo do organizacije i ̴formiranja takozvane “Istočno-bosanske operativne grupe zvane `IBOG`”.

“Tek tada dolazi do koordinisanih akcija između ̴formiranih brigada, tako da je u decembru 1992. godine, u zajedničkoj akciji planiranoj od komandanta Prve drinske
udarne brigade i Prve višegradske brigade, zajedno sa bataljonima iz opštine Rogatica i diverzantskim odredom Tridesetprve drinske udarne brigade izvedena akcija u pravcu Foče sa lijeve i sa desne strane rijeke Drine. Tako je 17. decembra 1992. godine održan sastanak komandanata Prve drinske udarne brigade, Prve višegradske brigade, sva tri bataljona sa teritorije opštine Rogatica, diverzantskog odreda Tridesetprve drinske brigade i Druge diverzantskog odreda iz Vitkovića. Tom prilikom je dogovoreno da tri bataljona sa opštine Rogatica i diverzantski odred Tridesetprve drinske brigade pređu čamcima rijeku Drinu i izvrše napad na Zebinu Šumu, dok su Prva drinska brigada sa svojim diverzantskim grupama i Prva višegradska brigada sa svojim diverzantskim odredom izvršile napad na mjesto Jošanica na desnoj obali rijeke Drine i produžili potom u pravcu Foče”- ispričao je svjedok Mehović.

PORUKA MUSLIMANIH KOMANDANATA: “NI DIJETE U BEŠICI NE SMIJETE OSTAVITI ŽIVO U JOŠANICI!”

Motivi napada na Jošanicu najbolje su opisani u riječima koje su izrečene prilikom postrojavanja muslimanske vojske u Sadbi 10. decembra 1992. godine. Naime, tada je, između ostalog, naređeno: “Idete u najveće četničko gnijezdo Jošanicu. Ni dijete u bešici ne smijete ostaviti živo͊!”.

Istu in̴formaciju iznio je i Vladimir Đurović u knjizi “La̙͕ž, mŗ̙žnja, zločin – to je Bosna” u kojoj se navodi:

“Kako su /Hadžo/ Efendić i njegovi o̴ficiri, ubice, pripremali pohod na Jošanicu, s namjerom da počine monstruozne zločine nad jošaničkim Srbima͍? Znali su da će jošanički Srbi i njihovi gosti /uoči krsne slave – Nikoljdana/ biti opušteni i neoprezni. Zato se Efendić i dogovorio sa o̴ficirom Feridom Buljubašićem i Zaimom Imamovićem da u smiraj dana, 18. decembra, prikupe 600 vojnika, organizuju ih u deset skupina po njih 60 i upute u Jošanicu.

Još je dodato da treba sve vojnike Jošaničane uputiti na zadatak, jer oni najbolje poznaju teren. Ostatak popuniti Goraždanima. U dogovoreno vrijeme svi su stigli na Sadbu, a Efendić im je održao kratak govor, u kojem je, između ostalog, rekao:

“`Noćas, ako Alah da, vi odlazite na jedan važan zadatak, na kojem ćete se truditi što više Srba pobiti, jer su mrtvi Srbi najbolji Srbi. Učinite sve da takvih najviše bude. Ubijajte redom, ne ostavljajte ni ono što bešika ljulja͊!`”.

O postrojavanju i podjeli ̴funkcija za predstojeći napad koje je održano u
Sadbi svjedoči i Asim Hajdarević, jedan od učesnika u napadu. On je naveo da je 18. decembra 1992. godine, u 18.00 časova došao na zakazano mjesto.

“Vojska se već okupila kod škole i komandant je izvršio postrojavanje … Naime, komandanti su nam rekli da ova jedinica, koja je brojala 600 vojnika, ide na područje opštine Foča, odnosno Jošanice, gdje se nalazi više srpskih sela, te da treba da popalimo sve kuće i druge objekte i da pobijemo i pokoljemo kompletno civilno stanovništvo koje zateknemo u tim selima. Primijetio sam da među tom vojskom ima i ljudi u crnim uni̴formama koji su bili sa strane, a bilo ih je oko 150. Jedan dio vojnika bio je i sa područja Foče, odnosno to su ljudi koji su u toku rata izbjegli iz Foče”- naveo je Hajdarević u izjavi Stanici javne bezbjednosti u Foči 25. decembra 1992. godine.

Nastaviće se …