Sarajevo učini sve ono što drugima ne pođe za rukom da uništi Jugoslaviju, multikulturalnost, suživot sa različitosti, pa čak i to da “probudi” i ujedini Srbe.

Podatak da je 157.000 Srba moralo napustiti Sarajevo koje je ispisano na tablama na ulazima u Istočno Sarajevo i još prevedeno na engleski jezik uzdrmalo je političko Sarajevo, a pogotovo gradonačelnicu Benjaminu Karić. Istu onu kojoj smeta istina, pa umjesto da nazove pravim imenom ubijanje i protjerivanje Srba iz grada gdje su vijekovima bili većinsko stanovništvo, za umišljenu gradonačelnicu na Kazanima su, na primjer, ubijeni građani, a ne Srbi. Ne smeta gradonačelnici, a ni političkom Sarajevo ni to što ubica sa Kazana nosi jednu od ulica u sarajevskom naselju. Krije još Sarajevo, ali bezuspješno, i istinu o najmasovnijem i nabrutalnijem ubijanju Srba i drugih nemuslimanskih naroda devedesetih godina. Podvaljuje Srbima i ubijanje Muslimana, ali se prećutkuje važna uloga zloglasnih “Ševa” u tom istom ubijanju.  Stara narodna kaže:

“Istina se ne može sakriti i kad tad izađe na vidjelo”. 

Istinu su oduvijek znali sarajevski Srbi koji su golgotu prošli i još je prolaze. Smetala im je i još im smeta neistina na sarajevskoj Vijećnici da su je Srbi zapalili, što su osporili i strani stručnjaci. Smeta im i lažni mit o Markalama, ali i tabla dobrodošlice na kojoj piše da je Sarajevo bilo pod opsadom 1425 dana, doduše ne zna se čijom, da li zloglasnih muslimanskih vojnih formacija kojih su se bojali i sami Muslimani ili se aludira na izmišljenu noviju i samo političkom Sarajevu prihvatljivu “istoriju”.

Samo par minuta od kako su postavljene, a nedavno i najavljene table za federalne medije od strane gradonačelnika Istočnog Sarajeva, odmah su naišle na osudu, samo jednog dijela Sarajeva. I to onog koji se klanja podmetnutoj “istini” koju zastupa sarajevska gradaonačelnica. Zavapijala je Karićeva na društvenim mrežama toliko da je razbudila sve uspavane Srbe. Njen vapaj otišao je i korak dalje, od nemoći počela je i da prijeti, i to krivičnom prijavom za, navodno, raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje. Koga to sarajevski Srbi mrze i kako je to i na kom jeziku i pismu pročitala Karićeva, nije baš najjasnije? Ćirilicu, kao i mnogi u Sarajevu, hvale se da ne znaju, a reklo bi se ni engleski sa kojim se diče, gradonačelnici ili njenim tumačima nije baš najbolji.

Ono na čemu Srbi treba da budu zahvalni sadašnjem Sarajevu, pa i gradonačelnici, takozvanoj građanki, jeste što su postali fabrika za proizvodnju srpskih patriota. U Srbima probude onu staru narodnu: “Neću tuđe, ali svoje ne dam!” – pa ni istinu.

Upravo tu istinu, gradonačelnik Istočnog Sarajeva je u svom stilu objasnio koleginici sa druge strane entiteske linije.

“I mene nerviraju neki potezi u Sarajevu, poput table o 1.425 dana pod opsadom ili table na gradskoj Vijećnici o “srpski zločincima”.Oni su odlučili da tako rade. Ali, gradonačelnica mora da se navikne da je ovo zemlja u kojoj postoje različita viđenja i mišljenja i da je to vrhunski domet demokratije u svakoj normalnoj zemlji. Karićeva mora da nauči da živi u zemlji u kojoj ne postoje mišljenja koja se nameću, nego mišljanja svakog naroda, što je još bitnije, istorijske činjenice. Što se tiče prijetnji Karićeve krivičnim prijavama, mogu samo citirati starca Vukašina koga su ubile ustaše u koncentracionom logoru Jasenovac: “Samo ti, sine, radi svoj posao””- izjavio je Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva.

Zbog vapaja gradonačelnice koja je, mora se reći, ostala usamljena u svojoj histerije oko table u Istočnom Sarajevu ujedinila se opozicija sa pozicijom. SDS-ovi načelnici stali su rame uz rame sa SNSD-ovim gradonačelnikom, ali i kolegama u sastavu Grada.

Jedan od osnivača SDS-a i aktuleni načelnik Sokoca Milovan Cicko Bjelica rekao je da table na ulazu u Istočno Sarajevu treba da prate i drugi sadržaji – filmovi, dokumentarci, naučni radovi i publikacije. Imao je za gradske vlasti još jedan, po mnogima, najzanimljiviji prijedlog.

“Osim tabli na ulazu u Istočno Sarajevo na kojima se putnicima želi dobrodošlica u grad 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo, trebalo organizovati ture u Sarajevu i stranim turistima pokazati ono što im Bošnjaci prećutkuju” – izjavio je Milavn Cicko Bjelica, načelnik opštine Sokolac

SDS-ov Marinko Božović, kao prvi čovjek opštine Istočna Ilidža izjavio je da su stavovi Karićeve za građane Istočnog Sarajeva nebitni. Dobro ga, kaže, služi pamćenje iz djetinjstva.

“Ja sam kao dječak sa šest, odnosno 11 godina, proveo rat u Vojkovićima i odlično znam ko je pucao na mene i moje drugove, kao i djecu u Ilijašu, Vogošći, Grbavici, Nedžarićima, Rajlovcu, Hadžićima, Ilidži i drugim dijelovima tadašnjeg Srpskog Sarajeva” – izjavio je Marinko Božović, načelnik Istočne Ilidže.

Postupak gradskih vlasti Istočno Sarajevo naišlo je i na podršku boračke populacije. Stali su i ovoga puta na branik table, ali prije svega istine.

“Gospodine Ćosiću, nemojte se osvrtati na izjave gradonačelnika Sarajeva Benjamine Karić i bošnjačkih zvaničnika. Imate punu podršku srpskih boraca za ovo što ste uradili, kao i svaki vid podrške za način na koji rukovodite gradskom administracijom i razvojem Grada Istočno Sarajevo”- rekao je predsjednik Boračke organizacije Istočno Novo Sarajevo Dragiša Tuševljak.

Nije izostala podrška ni prvih ljudi opština koje su u sastavu Grada Istočno Sarajevo. Među prvima je reagovao načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo Jovan Katić.

“Protjerani Srbi iz Sarajeva utočište su našli u gradu Istočno Sarajevo i opštinama u njegovom sastavu. Danas je Sarajevo grad bez Srba, jer ih je ostalo tek toliko da se kaže da su na nivou statističke greške. Naše table su odgovor na table postavljene na ulazu u federalno Sarajevo o lažnoj opsadi grada tokom rata i treba da se zna da Sarajevo nikada nije bilo pod opsadom, niti je bilo opkoljeno” – izjavio je Jovan Katić, načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo.

Paljanski načelnik Boško Jugović uputio je punu podršku gradonačelniku Istočnog Sarajeva i podsjetio mnoge šta su Srbi preživjeli ili nisu preživjeli, nažalost, u Sarajevu devedesetih. Objasnio je i zašto su Srbi otišli u svoje Srpsko Sarajevo.

“Zna se koliko je počinjeno zločina i koliko postoji jama, logora i mjesta na kojima su Srbi zatvarani, silovani i proganjani. To je razlog da oni nose veoma gorke uspomene i zato su odlučili da svoj život nastave na području Istočnog Sarajeva”- izjavio je Boško Jugović, načelnik opštine Pale

Nije izostala podrška Ljubiši Ćosići i njegovom gradskom timu ni od drugih načelnika sa istoka Srpske, kao i srpskih zvaničnika iz Zajedničkih sarajevskih institucija.

Ne baš povezano sa Tablom, ali zasigurno najbolju rečenicu je ovih dana uputio Sarajevu, do nedavno protjerani, srpski intelektualac, istoričar Miloš Ković koji se zahvalio Sarajevu što mu je pomoglo da shvati koliko voli Srpsku.

Tako se sarajevski Srbi i svi mi koji smo došli u Srpsko ili Istočno Sarajevo zahvaljujemo federalom Sarajevu i njihovoj politici što su nas naučili kako se voli i štiti naša jedina i zavjetovana Republika Srpska.

Autor: Sonja Danojlić Jovanović