Stara pravoslavna crkva u Sarajevu je samo srce priče srednjovjekovlja i za nju su Srbi u Sarajevu i danas vezani kao što su bili odvajkada, od kada ona postoji, a Sarajevo je srpski grad, kako je napisao i nobelovac Ginter Gras, rekao je Srni profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci i Istočnom Sarajevu Ranko Popović.

“Danas je, nažalost, Srba u istorijskom Sarajevu malo, ali su svi kao pupčanom vrpcom vezani za Staru pravoslavnu crkvu, koja danas slavi Dan Svete Tekle”- istakao je Popović, koji će danas posjetiti ovu svetinju i o njoj govoriti učesnicima trećeg naučnog skupa “Srpski srednjovjekovni spomenici iz Bosne i Huma – proučavanje Čajničkog jevanđelja” sa međunarodnim učešćem u Istočnom Sarajevu u organizaciji Mitropolije dabrobosanske i Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.

On je naglasio da nije ni postojala svijest o tome koliko je Sarajevo srpski grad.

“Nismo mi ni bili svjesni koliko je Sarajevo srpski grad. Pamtim vrijeme kada me je iznenadio veliki pisac, tamo negdje osamdesetih godina pojavio se manje poznati roman njemačkog nobelovca Gintera Grasa koji se zove `Iz glave rođeni`. Moram priznati da sam se potresao iz temelja kada sam kod njemačkog pisca našao na nekoj stranici da je požar Prvog svjetskog rata potpaljen u srpskom gradu Sarajevu”- istakao je Popović.

On je dodao da se prevod romana pojavio u zagrebačkom izdanju, ali da se tačno tako pominje.

“Na toj istoj stranici još jednom Gras koristi sintagmu `srpsko Sarajevo – srpski grad Sarajevo`. Kasnije sam vratio sebe u to vrijeme, pokušao da provjerim da li sam tad mislio kao mlad čovjek i da li sam imao svijest o tome da je to srpski grad. Mislim da nisam, kao što mnogi koji su živjeli u Sarajevu nisu. A zašto? Zato što su u međuvremenu zamagljeni ti stari korijeni srpskog Sarajeva”- istakao je Popović.

Prema njegovim riječima, gotovo da nema nijednog sela koje danas postoji u široj okolini Sarajeva, a da nije vezano sa Starom pravoslavnom crkvom.

“Gotovo da nema nijednog sela koje danas postoji u široj okolini Sarajeva, koje omeđuju naše planine, a da se ne pominje i u nekim starim turskim tefterima ili starijim spisima koji sežu do vremena gospodara Pavlovića i iz vremena kada je to bila stara župa Vrhbosna, a da nije vezano sa Starom pravoslavnom crkvom. Zanimljivo je da nema drugih potvrda osim postojanja Stare svetoarhangelske crkve u Sarajevu, da nema drugih bogomolja. Svi su ti Srbi i u Sarajevu, i u okolini bili upućeni na nju i to je bila jedina bogomolja do vremena izgradnje nove – Saborne crkve u Sarajevu, to je već 1872. godina, a dovršena je 1874”- rekao je Popović.

On je dodao da je poslije dodata Preobraženjska crkva koja je, kako je naveo, bila njegova parohijska crkva dok je živio u Sarajevu, i da ih više nije bilo.

Popović je naglasio da je crkva u Istočnom Sarajevu za dozvolu čekala vrijeme kada je ovaj dio postao Srpsko Sarajevo i istakao da je nikao novi grad i da u tom opstajanju ima nekog čuda.

Treći naučni skup “Srpski srednjovjekovni spomenici iz Bosne i Huma – proučavanje Čajničkog jevanđelja” sa međunarodnim učešćem, koji organizuju Mitropolija dabrobosanska i Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske trajaće do sutra.

U Naučnom odboru su akademici Branko Letić, Anatolij Arkadjevič Turilov, Jasmina Grković Mejdžor, profesori Janis Tarnanidis, Vladislav Topalović, Jelica Stojanović, Viktor Savić i Zorica Nikitović.

Izvor: SRNA