Ognjen Begović piše o godišnjici građanskog rata u BiH

Srbi za razliku od Muslimana bili za mir

29.03.2025.

Nelegalni referendum muslimansko-hrvatske koalicije u BiH, ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, potom agresija i napadi hrvatske vojske na Srbe u Kupresu, Sijekovcu, te selu Ravno, bili su neki od prvih detonatora krvavog građanskog rata u BiH, u kojoj se od 1992. godine svakog aprila iznova otvaraju polemike i iznose “nove” istorijske činjenice o uzrocima početka građanskog rata.

Pripremio: Ognjen BEGOVIĆ

Srbi u Republici Srpskoj potpuno su svjesni narativa koji danas Bošnjaci u BiH pokušavaju da nametnu i održavaju, a koji se odnosi na početak i tok građanskog rata u BiH, a u stvari činjenice vrlo jasno pokazuju da su tada samo Srbi željeli da sačuvaju bivšu Jugoslaviju i da se prevashodno održi mir, izjavio je danas Srni poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Milorad Kojić.

“Bošnjaci, kroz ubistvo starog svata Nikole Gardovića na Baščaršiji, a potom i agresije Hrvatske i napada na Sijekovac, gdje su hrvatske snage zajedno sa muslimanima prešle u Brod i pobile srpski živalj, imale su u suštini samo jedan cilj – potpuno etnički čistu BiH, bez Srba”- naveo je Kojić.

Prema njegovim riječima, nevini srpski civili u BiH najviše su stradali u periodu dok nije bila formirana Vojska Republike Srpske, čiji su se pripadnici hrabro stavili u odbranu srpskog naroda i srpskih ognjišta, ne štedeći ni svoje zdravlje ni živote.

“I ta činjenica pokazuje da Srbi apsolutno nisu željeli nikakav rat, dok su se, istovremeno, Bošnjaci već devedesetih godina, kroz zloglasnu paravojnu formaciju, takozvanu Patriotsku ligu, i sve odluke koje su se donosile pod rukovodstvom tadašnjeg muslimanskog lidera Alije Izetbegovića /autora `Islamske deklaracije`/ u vezi sa naoružavanjem muslimanskih falangi, u stvari, pripremali i željeli rat”- naglasio je Kojić.

UZALUDNI CILJ MRZITELJA SRBA – NESTANAK SRPSKOG NARODA

S tim ciljem, istakao je on, i tim retrogradnim idejama koje i danas žive kroz sve ove procese koji se odvijaju na razvlašćivanju Republike Srpske, i tadašnje želje kompatibilne su sa ovim sadašnjim, jer oni žele “nestanak Srba na ovim prostorima”.

Prema njegovim riječima, reafirmacija bošnjačke ideje o stvaranju unitarne BiH povod je za energičnu akciju i reakciju vlasti i institucija Republike Srpske, što je ovih dana i nedvosmisleno i institucionalno demonstrirano, na svim nivoima vlasti u BiH.

Kojić je podsjetio da je oko 35.000 Srba stradalo u ratu u BiH, koji je donio i veliki broj ratnih vojnih invalida i, što je još strašnije, veliki broj silovanja Srpkinja, mučenja i zlostavljanja pripadnika srpskog naroda, što nikada nije dobilo adekvatan sudski epilog.

On je istakao da rukovodstvo Republike Srpske svakodnevno čini velike napore da sačuva opstanak i obezbijedi budućnost Srpske, zaštiti njen ustavnopravni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet, a sve u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, kao i ustavima Republike Srpske i BiH.

Predsjednik Boračke organizacije Istočno Novo Sarajevo Dragiša Tuševljak rekao je danas Srni da su tih devedesetih godina prošlog vijeka mudri srpski političari smogli snage da donesu veoma bitne odluke, od proglašenja Republike do Ustava, dok je akademska zajednica bila veoma jaka i znala šta želi.

“Narod se tada dobro samoorganizovao. Iako je trebalo proglasiti ratno stanje, bilo je vidljivo jedinstvo na svakom mjestu, od prijema izbjeglica, njihovog smještaja, do jedinstva u jedinicama. Nažalost, kako je rat odmicao, jedinstva je bilo sve manje, mnogi borci su izginuli, političko i vojno rukovodstvo se nije slagalo, vojnici su često bili odsutni, neki se nisu ni vraćali u stroj i sve je teže bilo sačuvati dostignuto”- prisjetio se Tuševljak.

Dobro je, smatra on, što je došlo do mirovnog sporazuma, koga srpske politike dugo nisu prihvatale.

On je istakao da ni danas “neprijatelj ne miruje”, te pozvao na sabornost i jedinstvo sve koji na bilo koji način participiraju u vlasti u Republici Srpskoj, a sve s ciljem očuvanja Srpske i zaštite interesa njenih građana, mira i stabilnosti.

ALIJA IZETBEGOVIĆ SA DVA VAŽNA MIROVNA SPORAZUMA POVUKAO POTPISE

Predsjednik Skupštine Organizacije starješina Vojske Republike Srpske počasni general i pukovnik Vojske Srpske u penziji Blagoje Kovačević smatra, što je više puta i naglašavao, da je glavni krivac za izbijanje građanskog rata 1992. godine u BiH tadašnji muslimanski lider Alija Izetbegović koji je sa dva važna međunarodna mirovna sporazuma povukao svoje potpise, na nagovor bivšeg američkog ambasadora Vorena Cimermana, ali i zbog pritiska SDA, koja nije željela nikave dogovore sa Srbima u BiH.

“Nakon toga, Izetbegović je u parlamentu BiH izgovorio sudbonosnu poražavajuću rečenicu da će žrtvovati mir za suverenu i nezavisnu BiH, čime je direktno uticao na izbijanje oružanog sukoba u BiH. Već tada, srpski narod u Hrvatskoj bio je izložen oružanim napadima i teroru, a Srbima je jedino u pomoć pristigla tadašnja JNA, koja je spriječila njihov pogrom i potpuno uništenje na prostoru tada već, nažalost, međunarodno priznate Hrvatske”- rekao je Kovačević, prisjećajući se početka rata u BiH.

On je napomenuo da su se tokom pregovora dvije strane sporazumjele da BiH ostane u sastavu Jugoslavije kao suverena i ravnopravna u svojim granicama, da u BiH neće biti podjela, da će vojska u BiH biti uspostavljena isključivo od njenih državljana – građana i da jedino državljanin BiH može biti njen komandant, pri čemu bi delegacije država članica u zajedničkoj državi imale pravo veta po pitanju vitalnih nacionalnih interesa.

Tada, istakao je Kovačević, nije dogovoren karakter države jer su muslimani insistirali da to bude savez država, a Srbi da to bude savezna država.

“O pregovorima je upoznat i tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, koji se saglasio sa rezultatima dogovaranja i još je predložio da Izetbegović bude predsjednik BiH, a da BiH bude posebna vojna oblast i da komandant te vojske uvijek bude musliman. Sporazum je potpisan 14. jula 1991. godine i prvi put je objavljen u Beogradu 1. avgusta 1991. godine. Ovaj sporazum muslimanska strana odbacila je odmah poslije objavljivanja”- podsjetio je Kovačević.

Drugi sporazum, ukazao je, koji je mogao da spriječi izbijanje rata u BiH bio je takozvani Kutiljerov plan, prema kojem je BiH trebala da postane decentralizovana država u kojoj bi sve opštine bile podijeljene po nacionalnoj osnovi.

Ovaj plan predviđao je stvaranje tri konstitutivne nacionalne jedinice sa većinskim bošnjačkim, hrvatskim i srpskim stanovništvom.

Muslimanima je trebalo da pripadne 44 odsto teritorije ili 50 opština, Srbima 44 odsto teritorije ili 37 opština i Hrvatima 12 odsto teritorije ili 20 opština.

BiH bi se sastojala od tri konstitutivne jedinice, a skupština bi imala dva doma – dom građana i dom konstitutivnih jedinica. Po ovom modelu Sarajevo bi imalo eksteritorijalni status.

Ovaj plan potpisali su 18. marta 1992. godine Karadžić, Izetbegović i Mate Boban.

“Naknadno, 28. marta iste godine, Izetbegović, na nagovor američkog ambasadora Vorena Cimermana, povlači svoj potpis sa ovog dokumenta i odbacuje ga. Kao što se vidi iz prezentovanih činjenica, oba puta svoj potpis sa ovih ključnih doumenata povlači muslimanski politički lider Izetbegović, jednom jer je njegova stranka SDA odbila bila kakav dogovor sa Srbima, na čemu je posebno insistirao njegov bliski saradnik Hasan Čengić, a drugi put na nagovor Cimermana”- tvrdi Kovačević.

On je podsjetio i na tragični 1. mart 1992. godine, koji je, pored nelegalnog referenduma muslimansko-hrvatske koalicije, u srpskom sjećanju ostavio posebno tužan trag, a to je ubistvo srpskog svata Nikole Gardovića, jer pucanj u njega bio je i pucanj i u Srpsku pravoslavnu crkvu, najveću svetinju srpskog naroda, ali i u srpsku državu jer je tada oteta, zgažena i zapaljena srpska trobojka.

Prema njegovim riječima, 3. marta hrvatska vojska napada Brod, a potom 26. i 27. marta i Sijekovac, gdje čini krvave zločine nad nevinim srpskim narodom, koji su nastavljeni i na području Kupresa, te sela Ravno, što je bio definitivan uvod u, za Srbe, neželjeni krvavi građansko-vjerski sukob u BiH.

Inspektor u MUP-u Republike Srpske Simo Tuševljak, stručnjak za oblast istraživanja ratnih zločina, više puta do sada ponavljao je i upozoravao na skandaloznu činjenicu da je pripadnicima takozvanih Patriotske lige, Zelenih beretki i drugih paravojnih jedinica pod kontrolom muslimanskih vlasti u Sarajevu priznato pravo učešća u ratu od aprila 1991. godine, iako je BiH tada bila u sastavu bivše Jugoslavije.

“Jasno je da su se oni već tada spremali za rat, jer su muslimani u BiH, mnogo prije nego što je došlo do organizovanja srpskog naroda u BiH, krenuli u pripreme za tragične sukobe na ovim prostorima i izlazak iz Jugoslavije. Bošnjaci su tada javno proklamovali da su za ostanak BiH u SFRJ, a zapravo su se tajno i uveliko pripremali za secesiju i moguće sukobe”- podsjetio je Tuševljak.

Istovremeno, naveo je on, Hrvatska je 1991. godine rat, koji se već vodio na njenoj teritoriji, prenijela u BiH, a po zapadnoj Hercegovini već tada su hodali pripadnici hrvatske vojske, HOS-a i paravojnih jedinica, koji su krajem 1991. i početkom 1992. godine izveli napade na nebranjena srpska sela Ravno, Kupres, Sijekovac i druga.

“Zbog toga, ne treba samo grad Sarajevo vezati za početak rata u BiH, jer se to desilo na mnogo širem području BiH”- ukazao je Tuševljak.

On je podsjetio da je 4. aprila 1992. godine u policijskoj stanici u Sarajevu mučki ubijen policajac Pero Petrović, Srbin, koji je upravo tog dana priveo jednog previjanog sarajevskog kriminalca. Pero Petrović posthumno je odlikovan Medaljom zasluga za narod.

Istog dana, u napadu muslimanskih paravojnih formacija na Policijsku školu na Vracama ubijeni su srpski specijalci Mile Lizdek /32/ i Milorad Pupić /29/, ranjeni Duško Jević, Miodrag Repija i Risto Lubura, a povrijeđen Milorad Marić.

Lizdek i Pupić posthumno su odlikovani Ordenom Miloša Obilića.

Muslimanska paravojna formacija takozvane Zelene beretke su već 3. aprila 1992. godine zauzele sve policijske stanice u Sarajevu, osim stanica na Ilidži i u Ilijašu.

U toku borbi, od neprijateljskih hitaca poginula su i tri srpska civila, stanovnika Vraca, a dvoje je ranjeno.

Izvor: SRNA