ARSIĆ PEJIĆ: RANA DIJAGNOZA OD NAJVEĆEG ZNAČAJA

Svijetski dan borbe protiv multiple skleroze

30.05.2023.
Multipla skleroza rastući globalni zdravstveni problem, kaže dr Vesna Arsić Pejić, specijalista neurologije, povodom Svjetskog dana borbe protiv multiple skleroze.
U Republici Srpskoj od MS-a boluje više od 2000 osoba. Edukacija je ključna, jer što više znamo o MS, znaćemo i na koje načine olakšati vlastite i tuđe živote onih koji žive sa njom, tvrdi dr Arsić Pejić
“Multipla skleroza imunski posredovana, progresivna bolest centralnog nervnog sistema, kod koje dolazi do reakcije sopstvenog imunog sistema i napada usmjerenog ka mijelinskom omotaču nervnih ćelija što onemogućava normalno prenošenje impulsa duž nerava. To je podmukla, neizliječiva bolest čiji je tok nepredvidiv. Najčešće se javlja između 20. i 40. godine života, ali se može manifestovati i u bilo kom drugom životnom periodu. Žene oboljevaju dva do tri puta češće od muškaraca. Multipla skleroza je „najveći imitator u neurologiji“, bolest sa 1000 lica. Zbog toga, teško je ustanoviti simptome, ali postoje određene manifestacije bolesti koje su prepoznatljivi simptomi. U najčešće simptome ubrajaju se zamagljen vid, duple slike, utrnulost pojedinih dijelova tijela, slabost pri hodu, nestabilnost, ali su prisutni i drugi manje vidljivi simptomi kao što je zamor. Pored akutnih napada – relapsa, prisutne su i degenerativne promjene koje se odvijaju i kada bolest miruje. Ukoliko ovi simptomi potraju duže od 24 sata, potrebno je odmah javiti se ljekaru. Rana dijagnoza je jako značajna, zato je veoma bitno otpočeti sa odgovarajućom terapijom odmah nakon dijagnostikovanja bolesti, kako bi ona imala bolji učinak i omogućila normalan život ljudi sa ovom bolešću”- naglasila je dr Arsić Pejić.
Doktorica ukazuje i na to da kod nekih pacijenata bolest sporo napreduje i ne narušava bitno kvalitet života, dok su kod drugih pogoršanja progresivna i narušavaju, kako njihove mentalne tako i fizičke sposobnosti, što dalje vodi u invaliditet.
„Simptomi se kreću od blage ukočenosti i otežanog hodanja, do utrnulosti i peckanja, zamućenja vida, sljepila, poremećaja mokrenja, defekacije, bolnih mišićnih grčeva, problema sa koordinacijom i ravnotežom, govorom ili gutanjem, poremećanja seksualnih funkcija, pa sve do potpune oduzetosti, paralize i trajnog invaliditeta kod oboljelih. Značajan broj bolesnika poslije 15 godina trajanja bolesti postaje vezan za invalidska kolica. Postoje tri osnovne forme bolesti. Prva je relapsno-reminentna MS, koju karakteriše pojava naglih pogoršanja neurološkog statusa, sa periodom potpunog oporavka. Međutim, ukoliko se kod ovih bolesnika ne primjenjuju lijekovi koji modifikiju prirodni tok bolesti, kod dvije trećine oboljelih će se razviti sekundarno progresivna faza bolesti, gdje dolazi do nezaustavljivog i nepovratnog nagomilavanja neurološkog deficita i onesposobljenosti. Kod 10 do 20 odsto pacijenata javlja se primarno progresivna MS, koja se karakteriše sporom, progresivnom i neprekidnom akumulacijom neurološkog deficita od samog početka bolesti. Prvi atak demijelinizacionog oboljenja koji sugeriše MS se zove klinički izolovani sindrom. MS nije nasljedna bolest, ali je veći rizik oboljevanja u porodicama u kojima je neko imao. Nastaje u interakciji između genetskih faktora i faktora okoline. Smatra se da su neki od uzroka i nedostatak vitamina D, infekcija Epstein-Barr virusom,“- navela je dr Arsić Pejić.
Danas se primjenjuju lijekovi koji povoljno modifikuju tok bolesti, imunomodularni i imunosupresivni lijekovi. Neophodno je da se i što prije omogući primjena lijekova druge terapijske linije, inovativnih lijekova koji su neohodni za one koji ne reaguju povoljno na standardne terapije.
Prema procjenama neurologa, kako je navela, ova standardna terapija nije efikasna kod više od trećine bolesnika, zbog čega je neohodno uvođenje novijih savremenih terapija, druge i treće generacije, kako bi se zaustavila progresija bolesti i odložio ili spriječio trajni invaliditet oboljelih u najproduktivnijem periodu.
Uz terapiju i pravovremenu dijagnozu oboljenja oboljeli žive aktivno i bez ograničenja kada je u pitanju karijera, osnivanje porodice, bavljenje sportom, druženje ili putovanja.
„Nove terapije usporavaju progresiju bolesti, smanjuju učestalost pogoršanja i značajno poboljšavaju kvalitet života oboljelih, što je jako važno, jer MS tokom vremena ima tendenciju akumulacije onesposobljenosti, pa se pacijenti godinama bore sa različitim problemima vezanim za fizičko, mentalno i socijalno zdravlje. Kvalitet života oboljele osobe ne zavisi samo od farmakoloških faktora, veoma je važan stil života. Fizička aktivnost i socijalna interakcija dvije su esencijalne komponente kvaliteta života“- zaključuje dr Arsić Pejić.