Ne daj Bože (dva, tri božeta, što rekli indeksovci) da se Srbi slože. Mole se od marta u Sarajevu, od kako je Srpska postalo nezvanično NEZAVISNA.

Juče, kao i u petak, malo poskočiše u FBiH, ali brže bolje se prizemljiše. Čekaju. Čekaju svi da vide šta će biti. Zovu, pitaju šta će se ovo desiti, jer ne znaju, ali ne žele “papci” da ispadnu u raji, da prelete kao skakač Dino?

Kako će Srbi sa svojom teritorijom od 49 odsto u BiH da prihvate ono što se u Sarajevu već decenijama zagovara, a to je da Hrvati ne mogu legitimno birati svog predstavnika i da sad Srbi ne mogu imati legitimno izabranog predsjednika. Centralizacija BiH na pomolu, ali to još ne vide srpske jude što bi za malo “halve” prodali i vjeru za večeru.

Opozicija u Srpskoj, opet neujedinjena, blaga, srljava, neuka, raspisuje prijevremene izbore, traži vanredne izbore (čast pojedincima koji ćute i govore, polako, obiće nam se o glavu), a sve dajući čaršijanerima nadu za njihovo bolje sutra, koje bi ugasilo Srpsku.

Milorad Dodik, legalni i narodom izabrani predsjednik Republike Srpske, smeta političkom Sarajevu, svakoj političkoj opciji i struji, smeta opoziciji u Srpskoj zato što je već godinama bez vlasti, smeta tajkunima, onim istim koji su mu ljubeći skute postali multi, multi, milioneri, pa ojačali finansijski, pa bi i preko predsjednika živog, da ojačaju i politički.

Zaćutali i mediji, nesnađeni, profesionalci koji su mnogo veće priče od jednog nelegitimnog Njemca, sa nametnutim zakonima i političkim presudama iznijeli, sada zanijemili?! Još se bave koncertima Tomsona i uzvicima u Lijepoj njihovoj “Za dom spremni”. Kome smeta ustaški poklič kojima javno govore da su opet spremni za Jasenovac, Prebilovce, Jadovno … i da su spremni i odbraniti fašizam i genocid, na čijim temeljima su stvorili svoju domovinu? Vole je i brane i na tome im svaka čast!

Za šta smo mi u Srpskoj spremni, da kao najstradalniji narod dobijemo epitet genocidaša i da ćutimo sa lako dokazivim brojkama i žrtvama, kao što smo stidno ćutali i da nas krive za ono što krivi nismo? Aferim, što rekli u Sarajevu! A, govorićemo i mi i merhaba u njihovim institucijama i sve što kažu u Sarajevu, jer nemo ko da ponovi danas i još glasnije sutra, i još glasnije svaki naredni dan,  sve ono što je rekao juče Predsjednik – da narod, u Srpskoj, treba da odluči. Referendum naroda, sa samo jasnim pitanjem – Da li je Milorad Dodik njihov predsjednik i da li nelegalni stranac, u liku i djelu Kristjana Šmita, može jednim potezom olovke da ukloni i nametne čaršijske želje?

Ako želje čaršijanera budu ispunjene i Srbima se otme mandat legitimno izabranog predsjednika, ne treba biti naivan da se neće “oteći”  i mnogi drugi mandati, i Srba, i Hrvata, ali i “neposlušnih” Bošnjaka. Ako se to desi, treba ukinuti sve parlamente, vlade, zakonodavne i izvršne vlasti i proglasiti Kristjana Šmita za jedinog vladara BiH. Jer očito, što nije mogao da bude sa svojom sumnjivom političkom karijerom u Njemačkoj, u BiH može i to na krilima prije svega opozicije u Srpskoj, a tek onda stranaca i političkog Sarajeva.

Ipak, kako reče veliki Njegoš “ne slomi ga, al zube polomi”, tako je uvijek i sa Predsjednikom. Mnogi će se zubi u BiH prosuti, ali instituciju predsjednika narod će opet odbraniti, kao što je odbranio i Republiku Srpsku. Doduše, jedino je predsjedniku narod ostao, jer mnogi, kako se i sami zovu “Njegovi”, kažu: “Mile to neka završi sam, najbolje će on to.” – kao i što je sve do sad najčešće sam završavao, ne oslanjajući se na mnoge koji su se uz njega uhljebili.

Od uhljeba malo kad je i bilo “vajde”, ali što rekao dobri doktor Lazo – “Sve će to narod pozlatiti”, jer narod i jedino ima moć da oduzme ili DA legitimitet u državi koju je sama stvorila i krvlju odbranila.