Kolumna Pera Simića

Niko više na svijetu ne vjeruje u prosvjetiteljsku i moralnu misiju kolonizatora

17.08.2023.

Kolonijalista Kristijan Šmit, koji se bez legitimiteta Savjeta bezbjednosti UN lažno predstavlja kao visoki predstavnik, zalaže se za političko uređenje u BiH u kojem se sve teškoće rješavaju potpunim potčinjavanjem podanika, istakao je Pero Simić.

 

Kolonizator je dvostruko nepravedan jer uživa u privilegijama i to nelegitimno stečenim privilegijama, tačnije rečeno – on je uzurpator. Uzurpator gdje su pojedine privilegije namijenjene samo i isključivo njemu. Taj sitni kolonizator svom snagom brani kolonijalni sistem jer zahvaljujući njemu on uživa u mnogim koristima koje je priuštio za sebe.

Svaka kolonijalna nacija nosi klicu fašističkog isključenja, tvrdi Alber Memi u svojoj knjizi “Portret kolonizatora i portret kolonizovanog”, dodajući, “šta je fažizam, ako ne režim u kojem nekolicina ugnjetava većinu”.

Profesor međunarodne politike na univerzitetu Vestminster u Engleskoj Dejvid Čendler u intervju za Bi-Bi-Si, prije 20 godina, najbolje je oslikao stanje u BiH pod upravom visokog predstavnika, tačnije rečeno kolonizatora.

Čendler u pomenutom intervjuu napominje da je Dejtonski sporazum otkako je potpisan 1995. godine, stalno mijenjan i dopisivan, nažalost u pravcu davanja sve većih ovlašćenja međunarodnim nadzornicima, mimo volje političkih predstavnika tri naroda i njihovih parlamenata, koji su nametnuli stotinjak zakona.

Tako je stvorena vještačka država sa vještačkim institucijama, koje se ne pitaju ni za najosnovnije stvari – poput valute, zastave, himne, ustava.

Pretjerano strano miješanje otežava uspostavljanje funkcionalne države, kaže profesor Dejvid Čendler, dodajući da “tamo gdje visoki predstavnik odlučuje o svemu, nema mjesta normalnom političkom životu i odgovornosti”. Kad bi predložene reforme obezbijedile da se čuje glas naroda, to ne bi bilo loše. Međutim, i ovoga puta stvari se nameću spolja.

Kolonijalista Kristijan Šmit, koji se bez legitimiteta Savjeta bezbjednosti UN-a lažno predstavlja kao visoki predstavnik, zalaže se za političko uređenje u BiH u kojem se sve teškoće rješavaju potpunim potčinjavanjem podanika.

Kolonijalista Šmit svojski se svakodnevno trudi u svojim javnim nastupima da kolonizovanog dosljedno predstavlja kao manje vrijednog. Posebno ga nervira nosilac autoriteta u zemlji gdje kao kolonista došao.

Protiv vodećeg nosioca autoriteta u Republici Srpskoj Milorada Dodika kolonijalista Šmit iznosi najbesmislenije optužbe.

Dodik je disciplinovao sebe i nije potrebno da ga drugi pokušava disciplinovati.

Dodik kao vođa, prije svega, posjeduje dvije stvari: Znanje kuda ide i sposobnost da uvjeri druge da ga slijede. Za njega je politika ništa drugo do pretvaranje mogućeg u stvarno, ostvarivanje racionalnih i humanih mogućnosti za naš narod koje je njegova misao otkrila i upoznala.

Niko ne može da izgradi svoju sreću na račun tuđe nesreće, gospodine Šmit!

Kada se pojavi neki problem, osoba s vizijom ide dalje. Dodik se ponosi svojom zemljom – Republikom Srpskom, zastupa demokratiju u njoj držeći se njenog suvereniteta i očuvanja mira, radeći na napretku svoje nacije.

Dodik je zastupnik antikolonijalnog nacionalizma. To jest nacionalizam se ne smatra izvorom nepovjerenja, sumnje i sukoba, već je prije svega snaga sposobna da podrži jedinstvo u okviru svake nacije i bratstvo među nacijama, na osnovu međusobnih poštovanja i nacionalnih prava i osobina.

Što se tiče visokog predstavnika u BiH, treba ponoviti da je grupa drugih država nametnula pravila koja su iznad Ustava i svih drugih zakona BiH i koje visokom predstavniku daje ovlašćenja da donosi zakone umjesto demokratski izabranih zakonodavnih vlasti ove državne zajednice.

Dodik kao posvećeni vladar očuvanju i napretku Republike Srpske bespogovorno je ustao u odbranu Republike Srpske i agresije na nju, koja se od nelegalnog, lažnog visokog predstavnika Šmita, pokušava izvesti na Republiku Srpsku, drskim pokušajem otimanja zemlje iz vlasništva Republike Srpske i prebacivanjem na državnom vlasništvo BiH.

Dodik je kao posvećeni vladar Republike Srpske ustao u odbranu zemlje u vlasništvu Republike Srpske pred agresijom Šmita i njegovih satelita onako kako je to narod u Republici Srpskoj i očekivao.

Sjetio se pri tome i izjave predsjednika Amerike Džordža /W/ Buša koji je jednom prilikom naglasio: “Ako nas istorija nečemu uči to je da se moramo suprostaviti svakoj agresiji ili će nam uništiti slobodu”.

Dodik se ne časeći časa suprostavio agresiji i hordama predvođenim nelegitimnim visokim predstavnikom Šmitom, koja ima za cilj da ugrozi Republiku Srpsku, konfiskujući prije svega njenu imovinu u pokušaju da je uknjiži na nivo BiH.

Dodik se tome suprostavio, između ostalog, držeći se zavještanja o zemlji, velikog srpskog župana Stefana Nemanje svom sinu Svetom Savi: “Ako narod ima majku, onda mu je majka zemlja na kojoj živi. Ona nas uvijek iznova rađa i hrani. Zemlja je vječna rodilja naroda. Narod koji nema svoju zemlju ne može se nazvati narodom. Narod čini zemlja, čedo moje milo”… “Nikada se ne odvajajte od zemlje i nikada ne odvajajte zemlju. Okupite sva naše zemlje i okupite se svi u zemlji. Ne otkidajte se od zemlje i ne otkidajte zemlju ni sebi ni drugome. Te horde postaju narod kad se na istoj /dakle, našoj srpskoj zemlji/ počnu rađati i umirati i kad na istoj zemlji počnu sijati i saditi pa brati i žnjeti, a ne samo sa tuđe zemlje tuđe plodove otimati”.

Shodno tome, Dodik se zakleo da će čuvati zemlju Republiku Srpsku, te da će, kako je to Stefan Nemanja prenio svom sinu Svetom Savi, “ljubiti ne samo polja i planine i rijeke”, nego svaku stopu i grudu Republike Srpske, te da je neće nikada i nizašta, dok je on vodi, ispuštati iz svojih ruku, jer smo sa tom grudom, u ovom slučaju Republikom Srpskom u ruci naroda, a bez te grude, praznih šaka, samo skitnice među narodima.

Zato je Dodik, nakon odluke Ustavnog suda BiH koja je očigledno donesena nakon insistiranja OHR-a koji je dan prije stupanja na snagu Zakona o imovini Republike Srpske, tražio njegovu suspenziju nakon čega je političko Sarajevo pohrlilo sa apelacijama Ustavnom sudu.

Dodik je i tu bio jasan poput Stefana Nemanje – “Mi znamo šta radimo. Imovina koja pripada Republici Srpskoj svih ovih decenija, od njenog osnivanja do danas, pripadaće i dalje”.

Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, mjesec dana nakon što je uzurpator Kristijan Šmit izmjenio Krivični zakon BiH, kao i protiv Miloša Lukića, direktora “Službenog glasnika Republike Srpske”. Za javnost u Republici Srpskoj i dobrim dijelom u regionu ovom odlukom Tužilaštva BiH, koju je podstakao nelegitimni visoki predstavnik Šmit, napadnuta je, prije svega, Republika Srpska i srpski narod.

Uostalom, kako je to rekao Žan Pol Sartr u predgovoru u knjizi Albera Memija “Portret kolonizatora i portret kolonizovanog”: “Sam kolonijalizam dovodi do bujanja rodoljublja kod kolonizovanih”. Nema sumnje da je to osjetio i da će tek još više osjetiti i naš kolonizator Kristijan Šmit.

Uostalom svi istoričari kolonizacije danas u prvi plan ističu njene ekonomske motive, niko više ne vjeruje u prosvjetiteljsku i moralnu misiju kolonizatora /u našem slučaju Šmita koji narušava dejtonske principe i ustavno uređenje BiH u liku velikog tiranina, koji je izdejstvovao podizanje optužnice protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Sve to radi kolonijalista i uzurpator koji je preuzeo izvršnu, sudsku i zakonodavnu vlast, a i dalje uživa u nelegitimno stečenim privilegijama/.

U razgovoru sa više uglednih istoričara iz regiona povodom Šmitovog kolonijalističkog ponašanja, kao i pisanja više njemačkih novina protiv Milorada Dodika i Republike Srpske, istoričari su mi rekli da Nijemci misle da je došlo njihovo vrijeme da “peru” svoju odgovornost i svoju istoriju relativizujući strašni holokaust i genocid u Prvom i Drugom svjetskom ratu nad našim narodom.

Upravo nas oni i sada podsjećaju na te zločine. Tretiraju nas kao koloniju, kažu istoričari.

Učestalim medijskim napadima iz Njemačke u poslednje vrijeme na Republiku Srpsku, Milorada Dodika i srpski narod uopšte, koje mi doživljavamo kao medijski ekstremizam, ugledni srpski istoričari su to prepoznali kao njihov /njemački/ pokušaj da sakriju svoju odgovornost i za razbijanje Јugoslavije, jer je Njemačka prva priznala samostalnu Hrvatsku i Sloveniju.

Međutim, njemački mediji nažalost smišljeno, kada je riječ o Srbima, favorizuju za sebe poželjnu sliku, koja njima odgovara i kao takvi postali su remetilački faktor u otkrivanju istine iz prošlosti, a i danas.

Milorad Dodik nije baš omiljen u njemačkim medijima već nekoliko godina, tačnije od onoga momenta kada je kao predsjednik Vlade Republike Srpske, prije nekoliko godina u Banjaluci primio tadašnju ambasadorku Njemačke u BiH. Tada aktuelna njemačka ambasadorka, tražila je od tadašnjeg premijera Dodika, da da odobrenje da Njemačka na teritoriji Republike Srpske, gdje su stradali njemački nacisti prilikom agresije na Јugoslaviju u Drugom svetskom ratu i tom prilikom na teritoriji današnje Republike Srpske napravili velike zločine nad srpskim narodom od Kozare pa nadalje, obilježi mjesta gdje su njihovi nacisti izgubili živote. Ambasadorka je uz to, tada dodala, da su u Federaciji BiH za to dali odobrenje.

Kao dobar poznavalac događaja iz Drugog svjetskog rata na ovim prostorima gdje su njemački nacisti napravili holokaust i genocid nad Srbima, Dodik je, prije svega, začuđen takvim zahtjevom njemačkoj ambasadorki odlučno odbrusio – “NE”.

Poslije toga, Dodikovo ime se uglavnom u negativnom kontekstu pojavljivalo u njemačkim medijima, a dolaskom kolonizatora i uzurpatora Šmita, sve češće.

Na kraju, da budem objektivan i da konstatujem da Njemačka u ovo doba sveopšte krize širom svijeta, ipak, napreduje.

Tako je u srijedu, 16. avgusta, njemačka Vlada usvojila sporni zakon o legalizaciji rekreativne upotrebe i uzgoja marihuane, potencijalno dajući dodatni zamah svjetskom trendu liberalizacije zakona o kanabisu.

Zakon koji treba da usvoji parlament omogućio bi odraslim osobama da posjeduju do 25 grama droge, uzgajaju najviše tri biljke ili kupuju korov u klubovima kanabisa. Saradnicima neće biti dozvoljeno pušiti travu u klubovima ili u blizini škola, vrtića, igrališta ili sportskih terena, prenosi Rojters.

Na kraju da se malo pozabavimo Njemačkom i jedno pitanje za odraslog njemačkog kolonizatora i uzurpatora koji se zalaže za individualni totalitarizam na ovim prostorima, Šmita, koji svojim postupcima pokušava da kod nas pravi rđavo političko pozorište: “Šta misli, da li je odraslim Nijemcima dovoljno da posjeduju do 25 grama droge, ili uzgajaju najviše tri biljke marihuane, kako to njihov zakon nalaže”.